среда, 10. мај 2017.

Kad vise ne mozes, tad najvise moras


      Moji omiljeni citati uvek pocinju sa ...Onima koji su mi se smejali,hvala. Bez njih ne bih plakala. Onima koji me nisu mogli voleti, hvala. Bez njih ne bih pravu ljubav upoznala. Onima koji su povredili moja osecanja, hvala. Bez njih ne bih znala da ih imam. Onima koji su me ostavili, hvala. Bez njih ne bih otkrila sebe. Ali onima koji su mislili da necu uspeti...njima najvise zahvaljujem.Jer bez njih ne bih ni pokusala...:) Ovo je citat meni nepoznatog autora, ali nadahnjuje me od kad sam ga zabelezila u svojoj glavi. Sve do nocas.
Ne postoje teske i lake reci, izrecene glasno postaju najuboitije oruzje ili najefikasniji lek.


Tako sam ja sebi nocas bila i sudija,  i dzelat i vidar. Sudila sam svojoj naivnosti u veri da je covek ipak ljudsko bice, a ne najkrvolocnija zivotinja. Sta su osecanja? Imaginarni svet onih koji ne zele da zagrebu dublje od osmeha i reci koje im se serviraju. Sta su suze? Nekome put ka slobodi, onim drugima sredstvo placanja. 

 Docekala sam zoru sudeci sebi, ne drugima, sebi!
Verovala sam i pogresila....

                                                           ali....























Нема коментара:

Постави коментар